Sholastika

Obično je statistika, ta koja nas zamara na sjednicama, kada se svi zajedno okupimo da razmotrimo što nam je činiti I kakvo nam je iskustvo koje smo stekli prenoseći znanja, kakva su nam postignuća kao pedagoga, u antičko doba robova koji su dopraćali učenike u školu, kakva nam je relacija sa lokalnom zajednicom I Ministarstvom kao I NVO sektorom. Da li je naša evidencija ostanaka I izostanaka dovoljno moćna brojka da nas podsjeti kako se samo vješto igramo škole uz sporazumni zavjet ćutanja svih aktera zamešateljnosti. Nadugo I naširoko razglabamo o brojnim kodeksima, jedan od poslednjih u nizu je vezan za pristojni izgled profesorskih prilika I debatu pro I contra poželjne figure. Sadržaj polako napušta formu I naša odjeća zakačena na štriku prosvjetnih očekivanja karnevalski smiješno štrči podsećajući da će karnevala biti još I bez nas.

Elem, vrijeme je da konstatujemo kako su hodnici naše škole sve akustičniji I sve jače odražavaju bat koraka prolazećih, sve širi za prolaz a sve uži za snalaženje u nekim za nas sasvim novim vremenima. Hoćemo li tim putem uspjeti da prođemo ili se jednostavno provučemo sa zatvorenim kišobranom nadanja da ćemo iz škole zasluženo poći u penziju…

Cetinjska Gimnazija otvara svoja vrata ove godine 49 učenika, od mogućih 56 jer njih 7 nije uspjelo da se probije iznad bodovnog limita, te tako formira 2 odjeljenja. Deceniju unazad ista škola je upisivala do 100 učenika. Tražeći odgovor na pomenutu problematiku u obližnjoj Tehničkoj školi dolazimo do nemile konstatacije da se iza veće brojke od 83 učenika I formirana 4 odjeljenja, uz ovogodišnje novoupisano medicinsko odjeljenje, krije 14 učenika iz Podgorice, mahom neupisanih u Medicinsku školu glavnog grada I prošlogodišnjih 7 učenika iz Budve, koji su upisani na smjeru špedicije. Pomenuta škola je sa prošlogodišnjih 64 učenika postala vlasnik devize dualnog obrazovanja sa obezbijeđenom učeničkom praksom, koju finansiraju Ministarstvo prosvjete I Vlada u prva dva razreda a kasnije zadovoljni poslodavac, te tako polaznicima škole omogućila instruktore I profesore u izabranim zanimanjima.

Cetinjska Gimnazija je poveća zgrada sa prizemljem I dva sprata, pa svojim gabaritom podsjeća na neka bolja I učenički brojnija vremena. Ovu zgradu dijeli sa Likovnom školom, koja ove godine upisuje veći broj učenika u odnosu na prošlu zahvaljući boljem marketingu. U prvom razredu je 27 učenika dok ukupnu učeničku brojku čini 25 putnika iz Podgorice, 13 iz Budve I njih 14 smještenih u Studentskom domu kao I 10 Cetinjana, dok su ostali, od njih 82 u privatnom smještaju.

Ni u Osnovnim školama nije bolja situacija, O.Š “Njegoš” upisuje 83 učenika I formira tri odjeljenja  za razliku od “ LPO” škole, koja upisuje 55 učenika, raspoređenih u 2 odjeljenja u odnosu na prošlogodišnjih 62, a da ne pominjemo vremena, kad je ova škola imala ukupno 1200 učenika.

Kad bismo zakucali na vrata akušerskog odjeljenja bolnice “ Danilo I” rekli bi nam da je broj novorođenih Cetinjana u padu, kad bismo ušli u evidenciju migracija I emigracija otkrili bismo brojne razloge zašto naša kulturna prijestonica zatvara svoja vrata pred poražavajućom demografskom slikom.

U međuvremenu nama, profesorskim prilikama ostaje da samo strpljivo sačekamo kraj u nedostatku časova do norme.

 

https://www.cdm.me/kolumne/sholastika/

Advertisements

Mućkalica

To veče je progutala nebo. Njeno gipko ispruženo tijelo u zaletu za novu avanturu privlačilo je poglede posmatrača. Suvereno je vladala svojom teritorijom I osvajala bez milosti. Moćni napitak, mućkalica strasti, pohote I katarze je davao snage da se istrpe mučni trenuci već preživjelih vezivanja.

Dušo, srećo, jesi li se probudio, stižem za pola sata. U tih pola sata on će ispušiti jedan džoint i zaliti alkoholom još jedno čekanje, sramežljivo sakriti tragove nevjerstva, ona mu ne dopušta da se opija.

Njegov dan počinje negdje oko 5 popodne, atmosferu stvaraju stand up komičari, uz njih lako zaboravlja imperative dana i budućnosti, koja čeka u nekoj fotelji. Sve inertniji pred ispunjenjem svojih želja zatvara ključem, teškom bravom ono što je ostalo a ostalo je tako malo, vrijeme curi…dušo, srećo, izlaziš noćas, ne dopuštam do tako kasno…zabrani mi, voljela bih…

Čekanje

Da li smo samo obični broj statistike, sasvim nepredvidljivi u dugom redu čekanja iza žute, šalterske linije…vremenski  neproračunata numerička vrijednost na repu vremena. Divim se ljudima bez lica, u čekanju svog stotog broja statistike. Oni nose imena dokumenata, koja svjedoče da su bili uredno zavedena cifra. U potrazi za odgovarajućim papirom i uplatom tražene sume novca mogu da dobiju potvrdu da su zaista bili i zaista posjedovali identitet u veličini posjedovnog lista i sa novčanim iznosom, koji ekvilibrira poziciji na društvenoj ljestvici. Ukoliko slučajno izgubite strpljenje I izađete iz reda u išcekivanju nove stotine prije svog broja dočekaće vas hladno lice službenice, koja će odbrusiti da je broj prozvan i ostao bez odgovarajućeg odziva i da treba da uzmete novi broj, koji ce vas za novu stotinu udaljiti od željenog cilja.

I dok sjedim i čekam da prozovu moj novi, za neku stotinu dalji broj, pred istek radnog vremena, spikerka proziva jedan za drugim odustale ljude, a onda se zaustavlja a sa njom i vrijeme sve kraće za proziv željene veličine, što ce značiti još jedan dan izgubljen u administraciji, u društvu sičijavih profila pojedinih šalterskih radnica.

Otrov

Niko ne zna kojim čudom je doplovila do naših mora, ovamo do Adrijatika, iz voda sjevernog Pacifika ili možda filipinskog mora, japanskog ili istočno-kineskog. Može lako završiti u mreži anonimnog ribara, na gradelama smrti bez identiteta, neočekivano, negdje u društvu prijatelja, nakon dana strpljivog čekanja na obali ili iskustva podvodnog kosmosa.

Najdraži mu je bio upravo taj trenutak, kad se silom jedne obične boce kiseonika mogao naći u prostoru zgusnute stvarnosti. Podsjećala ga je na fetiš predmete njegove kćeri, koja se sa egzotičnih putovanja uvijek vraćala u pratnji nove kugle, u kojoj je zarobljen visio još po jedan symbol novog, osvojenog pedlja planete. Imale su veću autonomiju od magneta, koji su prosto prijanjali snagom leđnog oklopa na željenu površinu. Završavale bi na polici, u sobi, pored klavira, a ovaj je dugo patio u svojoj kutiji od zvuka, u odsustvu želje pijaniste da se oproba na njegovim dirkama.

Daljina  je u sebi sadržala sve potrebne otrove za pripremu bezbroj pitanja, jedno od njih ga je uvijek ostavljalo bez daha, u epruveti novog eksperimenta sa sobom: Koliko dugo može izdržati u društvu partnera, koji je za njega izgubio čar I da li čitava skalamerija, trošna građa more od ljubavi, odlaska pa povratka, ima tu moć da ga zaustavi… Obično počinje prikupljanjem podataka, čistom faktografijom gdje, kako, koliko vremena, pa fotografijama sa kojih se lice srećnog zatvorenika radosno smiješi slobodi. Sve to ga je vraćalo u isti zatvor bez rešetaka, tamnica je širila svoj bezvazdušni prostor, osvajala lakat po lakat tijela. Pomislio je da jednostavnom zbiru kilograma I praznine mora dodati koji kvadrat ili kub strasti I tako se zapaljenom krvlju popeti na novo brdo očekivanja.

Riba u mreži je otrovna, treba višedecenijsko iskustvo šefa da bi se bez posledica po degustatora našla na trpezi delicijskog očekivanja. Iskusni kuvar će znati kako da recepturi doda sasvim malu količinu otrova tek toliko da utrnu usne, tek toliko da se osjeti nagovještaj smrti paralisanja. Oni koji su je jeli I preživjeli tvrde da je najukusnija.

 

 

 

Eterična ezoterija

Osušio ga je prvi ljetnji dan, oduzeo mu dah uspavljujućom količinom biljnih sedativa, zemlja je mirisala na vlagu dugo najavljivane kiše bez meteo alarma. Živjeli su mnogo srećnije bez najava opasnih vazdušnih previranja.

Komšinica lipa je mirisala jasminovom korom. Vazduh je visio nad ponorom straha od zabune. Količina omamljujućih mirisa je prelazila prag zasićenja. Mirisne note su se gubile na skali očekivanih prepoznavanja. Čula su zavaravala, imena biljaka su se lijepila sa pogrešnim asocijacijama. Bilo je neke ljepote u isčekivanju novonastale greške. U kojem pogrešnom spoju će se naći opijat i opijeni…

Zemlja je mirisala na vlagu dugo očekivanog pljuska, hipotenzičari su patili od  niskih frekvencija.  Gibajući talas u osi je zabrinjavao sapatnike, sve one koji su učestvovali u floralno-obmanjujućem cirkusu. Lipa se u jasminovom eteričnom ulju rastvarala u noćnim satima. Pratila je ritam svoje prijateljice penjačice, zarobljene često oko žičanog obruča. Magnolija se kamuflirala kamelijinom bjelinom i orhidejinom mesnatom ćudljivošću. Eterična euforija nije dovoljno originalno parfemski mirisala na koži žene, čiju je frizuru zatekao prvi kapljičavi pljusak. Luda kombinacija biljaka je čekala svoj ispit pobijeđenog straha od ogoljene stabljike, kad će biti posječena, prateći iskustvo orhideje. Ona voli da joj korijenje bude natrpano u malom prostoru, sa dovoljno prostora za udisaj.

Način odgajanja biljaka je davao očekivane rezultate u konačnom milionitom obračunu nijanse sa parfemskim ishodom odgovarajuće note eterične ezoterije.

Špija

Gdje će završiti izgovorena rečenica, na dnu čijeg smeća će trunuti nepotrebni ostaci alapač majstora I kako se određuje prijeko potrebna sadržina, kostur, obučen u mrak… Ovaj za sobom dovlači drugoga metodom “ prijatelj dovodi prijatelja”. Prijeko potrebni kvaliteti su umjeće čuvanja tajne I ambicija, na kraju san postaje stvarnost prepuna akcije. Prikupljeni podaci se sortiraju u tehnološkom odjeljenju, uključuje se cyberspace i odjeljenje za upravljanje, sve sa ciljem da se istorija ne piše, već stvara. Stvaraju je maštoviti prevodioci, politički I ekonomski analitičari, tehnolozi, psiholozi.

Mossad, Secret Intelligence Service, Central Intelligence Agency, Bundesnachrichtendienst, GRU, Direction Générale de la Sécurité extérieure,  国家安全部  služe se infiltracijom, penetracijom, klimaksom pomračene svijesti u džepu državnih tajni.

Za priču o tajnim agentima ne moramo čekati novi nastavak James Bonda, dovoljno je ispratiti aktivnosti palanačkih pletilja, koje tkaju fini vez od prikupljenih informacija, dokonih ispijača kafa u kafićima velegradskih naziva sa talentom za prisluškivanje I obradu podataka, u isčekivanju novih adrenalinskih injekcija.

Kolektivi imaju svoje klanove a klan majstori svojom zamešateljnošću provode elektricitet tajne sve do upravnih struktura.

Koliko dobro znamo da čuvamo tajnu I sa kojim značenjem I na koju adresu će otputovati tek izgovorena rečenica, ko zna …

 

 

 

 

Okupacija u bezbroj slika

Kojim je to dahom udisala stvarnost, sa kojim pojasom za spasavanje… U potrazi za licima iz sna, navlačila je masku uvijek pogrešnim likovima u realnosti. Bio je to skupi avionski let sa izvjesnom početnom I neizvjesnom konačnom tačkom destinacije. Kako preživjeti sopstvenu okupaciju u bezbroj slika… Život je sve više naličio želiranoj tečnosti u unutrašnjosti različitih oblika, kojom se simulira talasajuća površina.

Brze filmske sekvence iza spuštenih kapaka u prolasku pored grana drveća sa efektom sunčevog sata. Rekao je da bi rado probao igru dok ga držim za ruku. Uživali su zajedno u igri povjerenja i uvijek novim oblicima kosina. Plašio se velikih gradova u kojima zauvijek ostaneš mali. Na pitanja je odgovarao taman toliko da ispoštuje zadatost, vazda na pragu nove avanture.

Pokušala ga je uvjeriti u efikasnost vježbi ispred ogledala, ovaj put sa ciljem da se utrenira u život. Poluspuštena glava I nemoć pogleda u mene prije još jednog ispraćaja uoči odlaska. Sjećam se tog gustog zelenog tkanja, skoro močvarnog, nevelikog da u njega stane I moj svijet.

Gurala ga je ambicija da se popne na vrh svijeta, to je bila igra trule kobile na grbi univerzuma. Znao je da u trenutku preskakanja živih kobila mora zadati kik udarac u zadnjicu i sačekati red za novo preskakanje uvijek zanimljivih novih stražnjica. Ako fula udarac ili padne nakon doskoka, i sam postaje «  kobila « .

Još jedan izlazak i nova utjeha boje. Trenuci nervoze u potrazi za pravom kombinacijom za odlazak. Beskrajno veliki broj mogućih susreta u potrazi za sličnim obrtima unutrašnjeg vjetrokaza. Bilo je I promaje jer su vrata širom otvorena. Najzad je osjetila slobodu davanja I uzimanja. Apstraktne kategorije ljubavi i prijateljstva su izgubile značenja. Mogla je duboko udahnuti izvan tih zagrada. Tim plešućim koracima je teško mogla naučiti drugoga. Ipak su obećavali da će je čekati na istom mjestu u istim plesnim cipelicama.

Zadatak noćnog peregrina nije postojao u njegovoj agendi. Savršeno dobro je funkcionisao u međuprostoru sporta i muzike, muzike i sporta. Jednostavno je sa tim instrumentima bio najbolje usklađen, fino su izlazile nijanse njegovog bića. Nije tražio ništa više od te proste kombinacije, takav je bio I u jelu I piću. Sasvim ravnodušan za obilje trpeze izvan svoje omiljene verzije.

Nije znao da će mu problem predstavljati upravo veliki apetit da sve proba, nije znao da će poslije toliko decenija neke želje ostati neispunjene I da će to biti posledica njegove odluke u sasvim umjerenoj ljubavi iza šestog praga. U amneziji, zatvorenih očiju, doživljavao je izvrnutu stvarnost svedenih oblika.

Iz straha je u strahu za sebe. Najbolje prepoznaje njegove talase, sad se prelamaju  i preko njene kože kad osjeti sumrak bića. Da li ju je taj izdajnički poriv ostavljao uvijek na pragu sopstva, zatočenog negdje na dnu sa pojavnom nesvjesticom zbog izdaje…Gurnula je još dublje sadržaj nadajući se da nikad više neće ponovo izroniti.